Penance

Chapter 1

Sve je počelo kada me onaj napuhani ventrue zvan Marcus dao meni i Lestatu zadatak pod prijetnjom smrti. Dobili smo zadaću da pronađemo djevojku pod imenom Anne i upućeni smo na to da informacije o njoj ima jedan gospodin koji zalazi u Half key.
Pronašli smo gospodina, napili ga i pokušali dovući na tu temu ali je uporno izbjegavao pričati o Anne.
Suta smo se ponovno zaputili u Half key i ponovno razgovarali sa gospodinom kojega smo nagovorili da ide s nama dalje u provod i da svrati do moga doma kako bih pokupio novac od doma.
Tamo je izbio sukob i Lestat mu je oderao pola prsa, nakon što sam ja ušao u prostoriju i zamolio ih da se smire. Čovjek je sjeo u fotelju kao da se ništa nije dogodilo i počeo se healat iz čega je bilo jasno da je ghoul. Nakon što nam je rekao sve potrebne informacije ubili smo ga.
Drugi vampir nas je vidio kako se rješavamo tjela.
Bio je zabavljen time.

View
Chapter 2

Otišli smo dati informacije koje smo prikupili Marcusu, gdje nas je dočekao sa mladim nadobudnim vampirom po imenu Adolf kojega je predstavio kao svoga pomoćnika. Dao nam je zadatak da otmemo Anne. Otišli smo svi skupa do Golden Ballrooma, mjesta u koje Anne zalazi. Na našu sreću upravo te večeri je bio policijski bal i ispostavilo se da je Anne nećakinja načelnika policije.
Nakon bala smo pratili njezinu kočiju i saznali gdje živi.
Pričekali smo da zaspe, onda je Lestat iskoristio neobičnu sposobnost i prošao kroz vrata kako bi nam otključao iznutra.
Sve je išlo po planu, Adolf je ušutkao gospođu koju smo našli u prizemlju, potom smo se popeli gore i zarobili Anne koja je prilikom akcije slomila ruku.
Odveli smo je do Adolfovog havena gdje sam i ja morao prenoćiti jer je dan bio blizu tako da sam se morao zadužiti kod nadobudnog ventrua što mi se ni najmanje ne sviđa.

Iduće noći smo odveli Anne do Marcusa koji je bio neugodno iznenađen njezinim stanjem. Naime Adolf ju je doveo u stanje kome pijenjem krvi, onda smo poslani po vješticu koja joj može pomoći.
Stara babuskara se bavi Vodounom, ali prinosi žrtve jednom od bogova koji nije dostupan vampirima.
Uspješno je iscjelila Anne, a potom smo dobili i treći zadatak od Marcusa – da zauzmemo brod, a pridružio nam je se i treći lik Gambit.

View
Chapter 3

Napokon sam stigao. Novi grad, novi početak. Nadam se da ću ovdje imati više sreće negoli dosad…

To je moja sreća. Čim sam stigao u grad, netko želi da napravim nešto za njega. Predstavio se kao Marcus i po oznakama bih rekao da pripada među Posvećene. Nisu mi ti fanatici pretjerano dragi, ali dok ne stupim u kontakt s Redom, poslužit će i on za sad za smještaj i koliko-toliko osiguranje. Naravno da ima odmah zadatak za mene, naći se s nekime u crkvi sutra u ponoć. Ah, koliko strašno može biti?
Netko je ustvari troje nekoga. Nekakav njemački gospodarčić imena Adolf, Louis Jackson – sjena vjerujem i još jedan, koji se predstavio kao Lestat, također sjena. Zajedno bi mi trebali zauzeti nekakav trgovački brod imena USS Ann. Ništa manje od ubijanja mornara za prvu noć moga boravka u ovome gradu. Mrzim New Orleans. Dobili smo opis i sliku mornara imenom Bob Himer kojega bi vrijedilo ispitati. Također nam je rečeno da dosta vremena provodi u krčmi Sidro. Ispitivanje naravno nije pošlo za rukom. Louis Jackson i Adolf su ništa manje nego upali u oružarni sukob s Bobom i nekim njegovim prijateljem dok smo Lestat i ja pratili razvoj događaja malo dalje. Uza sve to Louis Jackson je izveo nekakav ritual u kojemu mu sjene izlaze iz očiju, čini mi se da su spomenuli nekakve kletve, ali nisam siguran u to. Bilo kako bilo, mornari su pobjegli, ali nakon kraće šetnjice smo pronašli brod koji smo tražili. Doduše ove dvije sjene znaju nešto, svako malo se zagledaju u nekome smjeru kao da gledaju u nekoga, ali ja nisam vidio nikoga. Morat ću biti oprezniji.

Dvojica su ispala za sad iz igre, ali dvojica nastavljaju…

Našli smo se u Half Key gostioni kako bi raspravili o planu za dalje. Budući da bi njih dvojicu odmah prepoznali, Lestat i ja smo odlučili otići u Sidro. Bob je bio tamo s nekoliko prijatelja, na našu sreću, ili bar moju, odlučili su zaigrat poker, moju najdražu igru. Kroz igru i malo nakon kroz par rundi pića nam se i Bob povjerio da stvari nisu kakve su bile, da razmišljaju o premještaju. Plaće kasne, kapetan je čudan, naoružani ljudi na brodu i slično, dovoljno da mornari postanu nervozni. Lestat se svako toliko osvrtao po krčmi kao i sinoć, kao da vidi nešto ili nekoga koga ja ne vidim, čak je i otišao od stola na par minuta. Ne znam što to znači, ali ne sviđa mi se. Bilo kako bilo kad su mornari otišli od stola, pratili smo ih i kod broda se sastlai sa onom dvojicom. Kratko planiranje je donijelo plan da se idu uvuć na brod potiho. Ili su njih dvojica vrlo loši, ili su stražari vrlo dobri, kako god, otkrili su ih i počeo je kaos koji je završio krvoprolićem. Nakon svega je kapetan izašao na palubu i mrtav hladan vratio natrag, malo potresen ali ne i užasnut kako bi trebao biti čovjek što me navodi na pomisao da možda i nije čovjek. Buduši da nas je sve zanimalo što se nalazi u sanducima koje su naoružani ljudi čuvali, otvorili smo jedan da vidimo. Unutra je bio bodež u obliku zmije i nekoliko ampulica punih nekakve tekućine. Sumnje da nešto nije kako treba su se potvrdile kada su Lestat i Louis Jackson odlučili ukrast kovčege i odnijet tko zna kamo. Nedugo zatim se pojavio Marcus i bio je bijesan na Adolfa jer je dopustio da odnesu kovčege. Skoro mi ga je bilo i žao. Skoro. Nakon svega što smo napravili, ostalo je samo još uklonit dokaze, potapanjem broda smo riješili sve probleme. Zasad. Doduše, taj teret je bio nečiji i siguran sam da će ga vlasnik doć potražit i to uskoro

View
How the docks were won

Story 2 / Chapter 1

Gambitova priča
3.5.1921. – 6.5.1921.

Prošlo je 6 mjeseci od nesretne akcije na dokovima, ali posljedice nam i dalje vise nad glavom. Princ Axle “the Rose” Young je bio nezadovoljan događajima i kažnjeni smo – uz uobičajenu proceduru po kojoj mu dugujemo uslugu, dobili smo pehar njegove krvi za popit. To je jedan, ali i jedan je previše. Lestat i ja smo poslani da pratimo, lociramo i zauzmemo leyline koji se nalazi negdje na dokovima – vjerovatno se radi o fontal nestu, ali još nismo sigurni, a Red ne želi riskirati. Osiguravanje leylinea je glavna stvar, ali to mora biti napravljeno potiho da se ostali covenanti ne počnu miješat. Uza sve to, stari poznanici su nas dočekali u Half Key innu jer žele pomoć. Budući da im ne dugujem išta, a od zadnjeg… druženja sam dobio krv za pit, i to ne onako kako volim, nisam previše ponukan im pomoć. Ali kako sudbina želi, ciljevi nam se ne isključuju međusobno, pa možda i nije toliko loša ideja imat izliku za učestalo prešetavanje po dokovima. Uza sve to, čini se da je i Prva Kuća upletena u preuzimanje dokova. Ne moraš biti genij da shvatiš zašto, ali demokrati se neće dati tako lako otjerati. Predstavnik Prve Kuće u ovome i naš kontakt je čovjek imenom Jack Parker, i sav prijezir prema njemu kao čovjeku i članu Kuće na stranu, čini se da živi jako dobro. Jack je za razliku od Adolfa bio jako specifičan što se traži od nas – protjerat demokrate, pronaći njihova utočišta, pridobiti lučkog kapetana i dvojicu drugih na našu stranu za prijevoz kasnijih pošiljki. Tražio je samo da potpišemo ugovor krvlju što je za mene previše. Ne vjerujem mu ni ovako a kamoli dovoljno da mu dam svoje krvi, pa čak ni toliko malo koliko treba za potpis.
Na sve to, kako sreća uglavnom i hoće, dodatni problemi. Sjena koja nas prati već neko vrijeme bi mogao biti bivši član Reda, koji je već 30 godina u bijegu. Ili je ta sjena jako dobra, ili je Red iznimno zakazao, bilo kako bilo i on nam je za petama. Nakon sastanka u Half Keyu prionuli smo na posao, svatko je imao svoja zaduženja i ako ćemo ovo preživjeti, moramo bit brzi, tihi i vrlo efikasni. Sva sreća pa su se demokrati pokazali više manje razumnima. Kurva je možda malo prelakovjerna, ali ostali nisu. Utvara, gospodar i neki balavac su se sastali samnom i Lestatom kako bi raspravili o mogućem poslovnom dogovoru, ali brine me činjenica da sjena koju je spominjao Jack nije bila ondje. Možda nas prati kako bi se osigurali da smo ozbiljni. Kako god, sreća nam se smiješi jer ako išta sumnjaju, nisu reagirali odmah, pa ćemo ovo morati riješiti vrlo oprezno. Demokrati i Feudalci neka se ubijaju za vlast na dokovima dokle god Red dobije ono što želi. Na putu kuće, dobili smo neočekivanu priliku – porazgovarati s Jamesom, ghoulom kojemu je Louis Jackson odrubio glavu. James se meni činio vrlo živim za nekoga bez glave što pak znači da je Louis Jackson nesposoban s onim mačem. James želi da odem s dokova jer je to njegov teritorij. Njegov, meni nepoznati, gospodar bi mogao predstavljati problem za cijelu ovu situaciju, ali ako mu je to cilj dosad nije napravio ništa zamjetno.
Odlučili smo promijeniti mjesto sastanka kako ne bi privlačili previše neželjene pozornosti, tako smo se ovaj puta sastali u Three Noteu. Krčma kao i svaka druga, glasna, zagužvana i puna dima. Adolfu stvari nisu išle po planu pa sam ovaj puta ja odlučio otići s njime razgovarati s kapetanima te probati osigurati brodove za pošiljke. Morski vukovi su imali nekoliko zahtjeva, ali ništa pretjerano i sa njima se nije bio problem dogovoriti, doduše još se moramo dokopati lučkog kapetana…

Lestatova priča
<insert>
Luisova priča
<insert>
Adolfova priča
<insert>

View
Run!

7.5.1921.

Red je odlučio da bismo bili korisniji drugdje negoli osiguravajući leyline, pa smo pozvani u chapterhouse kako bi nam dodijelili novi zadatak. Ništa strašno, samo upast u utočište Sjeni koja nas prati u korak. Od samog početka, nešto nije bilo u redu, što smo se više približavali mjestu, bivalo je sve manje ljudi, oko samog utočišta uopće. Kuća koja sama svojom pojavom odudara od ostatka mjesta, prikovanih vrata i prozora, sa samo jednim ulazom. Uza sve to samo približavanje je povećavalo osjećaj užasa, kao da netko ne želi da uđemo. S tim strahovima, pokušali smo ući, ali daske su se same vraćale natrag unutra, tek nakon drugog Serafinovog pokušaja su se pretvorile u prah, kao da se netko poigrava s nama. Uspjeli smo s nešto muke ući i ubrzo smo požalili. nakon kraćeg pretraživanja prostorija i iznimno zanimljivog prikaza sposobnosti pronašli smo nekakav symbol nacrtan na papiru i visak s urezanim različitim runama po sebi koje nam nisu bile poznate. Ubrzo su počele svađe, a paranoja i strah koji nije nimalo popustio otkako smo došli su nastavili rasti. Tako je i bilo penjući se na kat. Torvald, nekakav prospekt za članstvo je naravno morao prvi, htio on to ili ne. Na katu su mračni hodnici pokazivali koliko je krhka percepcija sviju nas. Iznutra, hodnici su bili mnogo duži negoli je moguće. Otvorili smo vrata prostorije i vidjeli samo mrak. Potpuno crnilo koje ne izlazi van iz prostorije, ali također ne dozvoljava ni ovo malo svjetlosti da uđe. To je Lestatova zadaća, kao jedini koji vidi u mraku, njega je zapalo da uđe. Unutra je bila nekakva soba za primanje ili je tako bar izgledala, ali je imala veliki zlatni kalež, koji je uzeo malo Lestatove krvi čim ga je primio. Budući da nitko nije želio piti iz toga kaleža (ili možda samo njegovu krv) on je odlučio prosuti krv po podu. Užas koji je uslijedio ne znam hoću li moći zaboraviti: krv je potekla iz zidova, tlo se počelo tresti, tihi glas koji je govorio: BJEŽITE!, takav strah nisam nikada osjetio i nadam se da neću ikad više. U tom trenutko ostala nam je samo jedna stvar za napraviti – bježati. Vrišteći smo istrčali i najbrže što smo mogli vratili se u Red prijaviti što smo našli. Ne znam u što smo se ovo uvalili, ali bojim se da će nam to biti Kraj…

View
Despair

7.5.1921. – 9.5.1921.

Preživjeli smo dan, ali koliko dugo još možemo ovako? Chapterhouse nam je poslužio kao smještaj za danas, ali ni to neće potrajati. Moramo nastaviti zadatak na dokovima za Prvu kuću, jedino tako možemo zaposlit um da ne mislimo na sinoćnji užas. Adolf nas je dočekao u Half Keyu, Dave nam je čak nabavio whiskey, ne znam odakle mu, ali ne sviđa mi se to. Je li moguće da radi za Prvu kuću? Svugdje su, moramo paziti s kime i o čemu pričamo. Plan je dogovoren, Lestat i ja ćemo predati Louisa Jacksona Demokratima, Adolf će odvesti Serafina Red Jacku. Naravno, stvari nikad ne idu po planu, pa zašto bi ovaj puta bilo imalo drugačije? Nakon što smo dostavili Louisa, a odmah potom ga i ubili jer je podivljao, Demokrati su nas napali. Iako nam je naređeno da ne smijemo nikoga ubiti, nismo imali namjeru im dozvoliti da nas spreme u torpor. U zadivljujućem potezu, Lestat je gospodarčića i onu kukavicu poslao u smrt jednim udarcem, a kurvu u bijeg. Kako je poslije rekao, ne samo nju nego i sjenu, vjerovatno onoga kojega je spominjao Red Jack. Pokušali smo ih slijedit, ali su prebrzi bili. Veći problem je nastao kada smo se vratili u skladište odakle su nestala tijela, a vjetar nam je donio poznat promukli smijeh koji ledi krv čak i nama. Pobjegli smo odande, što smo brže mogli, natrag u chapterhouse, nadajući se razgovoru s Crowom ali nije bio ondje, a nismo baš željeli razgovarat nasamo s Emilijom. Jedino rješenje u tom trenutku koje nam je padalo napamet bilo je razgovarati s Enigmom i probati se dogovoriti. Nakon kraćeg razgovora, Enigma nam je pristao dati natrag trupla, ali dugujemo mu uslugu. Sigurno ćemo požaliti odluku, ali pristali smo i on je ispunio svoj dio pogodbe, tijela smo našli točno gdje su i nestala. Vatra je riješila većinu našeg problema, a Lestat ostatak tako što ga je zakopao negdje u dubini mora. Za svu ovu muku, odlučili smo se poslužiti s par boca whiskeya. Zbog cijele ove zbrke, jedva smo stigli u utočište prije zore. Morat ćemo biti oprezniji ubuduće. Tim više što su kurva i sjena pobjegli, a utvare nije niti bilo na ovom sastanku.
Iduće večeri smo se našli s Adolfom i Serafinom kako bi raspravili o događajima i nakon toga otišli podnijeti izvještaj Red Jacku, koji nije bio pretjerano zadovoljan razvojem događaja. Čini se da je Adolf u suradnji s onim čudakom uspio zabrljat još jače. Upustili su se u borbu s kapetanom i mornarima i uza sve to pustili ih da pobjegnu. Idioti! Zaslužili su da ih proguta mrak zbog ovakve nesposobnosti, ali ja ne odlučujem o tome, pa se neću niti uzrujavat. Red Jack je imao poklon za one nesposobnjakoviće, friško svezani i ušutkani odbjegli kapetan i njegov mornarski prijatelj. Dokaz da Prva kuća prati naše korake, ili barem njegove. Znaju li za događaje na dokovima? Bi li nas pustili da odemo da znaju? U vrlo gadnoj smo situaciji i ja ne vidim izlaza…

View

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.