Penance

Run!

7.5.1921.

Red je odlučio da bismo bili korisniji drugdje negoli osiguravajući leyline, pa smo pozvani u chapterhouse kako bi nam dodijelili novi zadatak. Ništa strašno, samo upast u utočište Sjeni koja nas prati u korak. Od samog početka, nešto nije bilo u redu, što smo se više približavali mjestu, bivalo je sve manje ljudi, oko samog utočišta uopće. Kuća koja sama svojom pojavom odudara od ostatka mjesta, prikovanih vrata i prozora, sa samo jednim ulazom. Uza sve to samo približavanje je povećavalo osjećaj užasa, kao da netko ne želi da uđemo. S tim strahovima, pokušali smo ući, ali daske su se same vraćale natrag unutra, tek nakon drugog Serafinovog pokušaja su se pretvorile u prah, kao da se netko poigrava s nama. Uspjeli smo s nešto muke ući i ubrzo smo požalili. nakon kraćeg pretraživanja prostorija i iznimno zanimljivog prikaza sposobnosti pronašli smo nekakav symbol nacrtan na papiru i visak s urezanim različitim runama po sebi koje nam nisu bile poznate. Ubrzo su počele svađe, a paranoja i strah koji nije nimalo popustio otkako smo došli su nastavili rasti. Tako je i bilo penjući se na kat. Torvald, nekakav prospekt za članstvo je naravno morao prvi, htio on to ili ne. Na katu su mračni hodnici pokazivali koliko je krhka percepcija sviju nas. Iznutra, hodnici su bili mnogo duži negoli je moguće. Otvorili smo vrata prostorije i vidjeli samo mrak. Potpuno crnilo koje ne izlazi van iz prostorije, ali također ne dozvoljava ni ovo malo svjetlosti da uđe. To je Lestatova zadaća, kao jedini koji vidi u mraku, njega je zapalo da uđe. Unutra je bila nekakva soba za primanje ili je tako bar izgledala, ali je imala veliki zlatni kalež, koji je uzeo malo Lestatove krvi čim ga je primio. Budući da nitko nije želio piti iz toga kaleža (ili možda samo njegovu krv) on je odlučio prosuti krv po podu. Užas koji je uslijedio ne znam hoću li moći zaboraviti: krv je potekla iz zidova, tlo se počelo tresti, tihi glas koji je govorio: BJEŽITE!, takav strah nisam nikada osjetio i nadam se da neću ikad više. U tom trenutko ostala nam je samo jedna stvar za napraviti – bježati. Vrišteći smo istrčali i najbrže što smo mogli vratili se u Red prijaviti što smo našli. Ne znam u što smo se ovo uvalili, ali bojim se da će nam to biti Kraj…

Comments

Sargaeras

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.